Kunić i kirurgija

 

Najčešći razlozi za upotrebu anestezije su rutinske operacije sterilizacije i kastracije, te stomatološki zahvati. No postoje i drugi mnogobrojni razlozi zašto bi vaš kućni ljubimac trebao anesteziju.  

Zašto sterilizirati/kastrirati – prednosti 

Kunići su društvene životinje i preporučeno je držati ih u parovima ili skupinama. Najbolja kombinacija je mužjak i ženka, a budući da su kunići poznati po svojim reproduktivnim sposobnostima, sterilizacija/kastracija je obavezna. Istospolni parovi se mogu držati zajedno, ali oni imaju tendenciju da se tuku osim ako su od malena zajedno (mlađi od 10 tjedana). Međusobno će se bolje slagati ako su sterilizirani odnosno kastrirani. Ne bi se smjeli odvajati jer se mogu tući nakon što ih se vrati zajedno.

Sterilizacija je također korisna za zdravlje, posebno za ženke. Tumori (adenokarcinom maternice  - SLIKA 1 i 2) i infekcije maternice su česti u starijih ženki (iznad 3 godine). Sterilizacija u mlađoj dobi smanjuje i rizik od bolesti mliječne žlijezde (tumor). U intaktnih se ženki često javlja hormonalni poremećaj nazvan lažna trudnoća.

 

Slika 1 i 2: Tumor maternice kod ženke kunića

Kunići koji dostignu spolnu zrelost vrlo često imaju tendenciju braniti svoj teritorij od drugih kunića, ostalih životinja pa i čovjeka. Nakon sterilizacije/kastracije oba spola postaju lakša za držanje. Označavanje teritorija se smanjuje, te ih je lakše učiti (trenirati).

U muških kunića, kastracija se može obaviti kada se spuste testisi, što znači najranije sa 4 mjeseca. Ženke se steriliziraju kada dostignu spolnu zrelost, dakle najranije sa 6 mjeseci, ali ovisi i o veličini i pasmini. Nakon kastracije, mužjaka se preporuča držati odvojeno od intaktne ženke bar naredna 4 tjedna jer u tom vremenskom razdoblju može zadržati svoju reproduktivnu sposobnost.  

Da li postoji rizik od anestezije? 

Za svaku životinju anestezija nosi i određeni rizik. Međutim, anesteziološke tehnike i lijekovi su sve sigurniji, tako da je i rizik sveden na minimum. U našoj klinici imamo velikog iskustva u anesteziranju kunića i drugih malih sisavaca. Česti su nam pacijenti i gotovo svakodnevno obavljamo operacijske zahvate na njima, posebno sterilizacije i kastracije koje zahtijevaju opću anesteziju.

Što se događa na sam dan operacije? 

Za rutinske operacije, kao što su sterilizacija i kastracija, vaš ljubimac će ukupno morati provesti nekoliko sati u klinici. Uobičajeno je da ga donesete nešto prije zakazanog termina operacije odnosno zahvata. Većina zahvata traju oko jednog sata. Nakon što se kunić počne buditi iz anestezije i pošto što se uvjerimo da je sve uredu, vi dolazite po njega, a to je u pravilu 3-4 sata nakon operacije.

Kunić ne smije gladovati prije stavljanja u anesteziju, eventualno mu se može neposredno prije zahvata ponuditi samo visoko kvalitetno sijeno. Što više, gladovanje prije operacije može dovesti do postoperacionih komplikacija (gastrointestinalni poremećaj) i problema u samoj anesteziji.

Svog ljubimca bi trebali donijeti u malom kavezu ili transporteru, bez prostirke. Dobro je i ponijeti sijena u posebnoj vrećici ukoliko bi bilo potrebno da kunić iz nekog razloga ostane duže u klinici.  

Dolazak po kunića nakon operacije 

Pobrinite se da ni u transporteru ni u kavezu u koji će te smjestiti vašeg kunića, nakon dolaska od veterinara, nema stelje koja bi se mogla zalijepiti za ranu.

Dobit će te informacije o provedenom operativnom zahvatu, postoperativnoj skrbi i o tome kada i da li trebate ponovno doći u ambulantu na antibiotike, analgetike, previjanje itd. Uvijek se raspitajte za broj koji možete kontaktirati u slučaju potrebe za hitnom intervencijom.

Postoji mogućnost da vaš kunić bude obrijan ne samo na mjestu operacionog polja nego i na uhu ili nozi (aplikacija lijeka ili infuzija)     SLIKA 3

Kada dođete kući, smjestite vašeg ljubimca u kavez, u toplu i mirnu prostoriju. Ponudite primamljivu hranu kao što su mrkva, svježa biljka ili svježe trave, visoko kvalitetno sijeno.

 

Slika 3: Infuzija kunića

Nakon sterilizacije, ženke kunića su obično mirne i vrlo često nakon operacije ne jedu. Mužjaci se nešto brže oporavljaju jer je operacija kraća i lakša u odnosu na sterilizaciju u ženki. 

Provjerite ranu barem jedanput dnevno, kontaktirajte veterinara ako se pojavi bilo kakav iscjedak ili oteklina. Pratite da li vaš kunić ima kuglica, ako nema kuglica svakako napomenite u razgovoru sa veterinarom.

Apscesi 

Kunića sa oteklinom na bilo kojem dijelu tijela treba dovesti veterinaru na pregled. Skloni su apscesima koje razvijaju nakon ranjavanja i ozljeda, uslijed zdravstvenog stanja zuba, a nekad i spontano bez ikakvog razloga.. Za razliku od drugih životinja, gdje bi kratko davanje antibiotika i kirurška incizija dovela do izliječenja, kod kunića vrlo često zahtjeva dugotrajno liječenje, te zahtjeva veliko strpljenje kako veterinara tako i vlasnika.

Kada je apsces inkapsuliran (nalazi se u kapsuli), odnosno strogo ograničen i ako je na dijelu tijela gdje se može ekstirpirati u cijelosti, kirurški zahvat je redovito dostatan za izlječenje. No, na mjestima gdje to nije (glava, zubi, kosti  npr) vrlo često uz kirurški zahvat slijedi i dugotrajna antibiotska terapija. To sve zajedno može dovesti do vrlo upitnog završetka bolesti.

Apscesi kod nekih kunića ne izazivaju nikakve kliničke simptome bolesti i takvo stanje može potrajati mjesecima pa i godinama. Međutim kod nekih izaziva jaku bol i kliničke simptome, stoga u slučajevima koji su kronični i kod koji dolazi do smanjenja kvalitete života ( ne jede, mršavi, konstantna bol ....) vašeg ljubimca, treba razmisliti i o humanoj eutanaziji.

Bolesti zuba 

Kunić ima 28 stalnih zuba. Sjekutići su dugi zubi i lako dostupni za pregled. Karakteristično je da postoji jedan par donjih i dva para gornjih sjekutića (dva tzv. Peg zuba iza sjekutića).  Predkutnjaci i kutnjaci nalaze se duboko u usnoj šupljini i nisu lako vidljivi. Njihovi zubi su vrlo različiti od onih u ljudi s obzirom da rastu neprekidno tijekom cijelog života. Gornji zubi rastu oko 2 mm, a donji oko 2,4 mm tjedno.

To je bitno u divljih kunića koji provode šest ili sedam sati dnevno jedući vlaknastu hranu.

Problemi se mogu razviti i na prednjim (sjekutićima) SLIKA 4 i na stražnjim zubima (predkutnjaci i kutnjaci). Ove prve je lako vizualizirati, za razliku od ovih drugih. Stražnji zubi se inicijalno pregledavaju korištenjem otoskopa, a vrlo često se kunić mora i anestezirati kako bi se stekao potpun uvid u sve zube. Znakovi dentalnih problema uključuju gubitak težine, ekscesivno slinjenje, škrgutanje zubima, gnojan iscjedak iz oka i nosa, djelomičan ili potpun prestanak hranjenja, gastrointestinalna staza, letargija.

 

Slika 4: Problemi sa zubima kunića

Kunići s tim problemima ne mogu se čistiti, tako da im se uhvati izmet oko anusa, što izgleda kao da imaju proljev..

Prerastanje stražnjih zuba može izazvati i druge probleme poput formiranja oštrih rubova koji izazivaju oštećenja na jeziku odnosno obrazu .   SLIKA 5 (prije korekcije) I 6 (nakon korekcije). Zub također može početi rasti u smjeru korijena zuba što će imati efekt na druge strukture glave (klinički vidljivo kao iscjedak iz nosa i očiju). Prerastao korijen zuba se može inficirati i dovesti do formiranja apscesa. Liječenje takvog zuba može biti dugotrajno i teško, osobito ako je infekcija zahvatila kost..

 

Slika 5 i 6: Prije i nakon korekcije stražnjih zuba

Glavni uzrok problema sa zubima je loša ishrana, a veliki utjecaj ima i genetika. Veliki broj kunića je hranjen peletama koje su energetski bogate, ali siromašne vlaknima, vitaminima i mineralima pogotovo kalcijem i vitaminom D koji su presudni za rast zuba i kosti (kost oko zuba omekša i dovodi do nepravilnog rasta i trošenja zuba).

Kakvo je liječenje?             

Jednom kada su problemi sa zubima utvrđeni, mora se započeti sa prikladnom terapijom. Prognoza i tijek liječenja će ovisiti o utvrđenom stanju odnosno dijagnozi. Dio problema sa zubima može se jednostavno riješiti (prerasli sjekutići), dok se neki mogu uspješno riješiti dugotrajnijom terapijom (apsces korijena zuba).

Prerasli se sjekutići moraju redovito skraćivati, ponekad svakih 2-3 tjedna. Kunića za taj zahvat nije potrebno sedirati, a krate se ili škarama za rezanje zuba ili pomoću stomatološkog aparata. Permanentno rješenje je vađenje sjekutića - kunići obično mogu jesti savršeno dobro bez svojih sjekutića.

Kada su u pitanju stražnji zubi oni zahtijevaju redovno brušenje i kada je to potrebno vađenje zuba u punoj anesteziji. Ponekad se postupak brušenja zuba mora ponavljati svakih 1-2 mjeseca.

Svakako je poželjno napraviti i rendgensku sliku glave kod svake sumnje na probleme sa zubima.

Prevencija je važna kao i liječenje  bolesti, ako ne i važnija. Kunići jedu selektivno, odnosno ako im se ponudi različita hrana jesti će ono što im se više sviđa. U pravilu jedu onu hranu koja je bogatija energijom (gotova tvornička hrana), a manje svoju prirodnu hranu (sijeno, trave...) koja je bolji izvor esencijalnih vitamina i minerala i što je također važno djeluje abrazivno. Izlaganje sunčevoj svijetlosti može pozitivno utjecati na zdrav rast i razvoj zuba i kosti, naime povišena aktivnost vitamina D potiče metabolizam kalcija.