Endoparaziti u pasa i mačaka

 

Uzbuđeni, s osmjehom na licu i malim novim „plišancem“ u rukama dolazite na prvi pregled u veterinarsku ambulantu... Puni ste dojmova i veselih priča o raznim dogodovštinama koje su Vam se dogodile zadnjih dana, koje nam s velikim oduševljenjem pričate... A onda kreće naša priča... Prvo pitanje koje Vam postavimo nakon što pregledamo i izljubimo Vaše male „plišance“ je da li su očišćeni od parazita. Nažalost većina ljudi ne zna i većinom se prepadnu, jer ipak smo u našem pitanju spomenuli riječ parazit.
Postoje mnoge vrste unutrašnjih parazita u pasa i mačaka, o kojima će kasnije biti nešto napisano, a u štenadi i mačića najvažniji su nam gliste i trakavice. Okočeni mladunci već su invadirani parazitima koje su tijekom graviditeta dobili od majke, a također se invadiraju i putem majčinog mlijeka.
Štenci i mačići neočišćeni od glista mogu biti jako bolesni. Mladunče je tromo, neveselo, dlaka mu je neuredna, bez sjaja. Kako se paraziti nalaze u crijevu oni se hrane vitaminima, mineralima i ostalim hranjivim tvarima koje oduzimaju mladunčetu i ono postaje mršavo i mogu zaostati u rastu. Dolazi i do oštećenja sluznice crijeva i jakih proljeva.  Kod velike invazije glistama abdomen može biti jako velik i napuhan. Također se javlja i jak kašalj, podrigivanje i povraćanje, pa se u povraćenom sadržaju također mogu vidjeti gliste.
Svako mladunče treba biti podvrgnuto režimu čišćenja od parazita. Režim čišćenja počinje u dobi od oko mjesec dana i ponavlja se barem tri puta u razmacima od dva tjedna. Za čišćenje od parazita postoje paste i tablete.
I odrasli psi i mačke moraju bit podvrgnuti redovitom čišćenju od parazita. Čišćenje se preporuča svakih tri do četiri mjeseca, a ako se gliste pojave, čišćenje je obavezno ponoviti za dva tjedna.
Svi psi njuškaju i ponekad poližu nešto u šetnji na čemu se mogu nalazi jajašca parazita. Kada progutaju jajašca ona dolaze u crijeva i tu nastavljaju svoj danji razvoj. Paraziti ne moraju biti vidljivi u stolici tj. gliste izlaze van jedino kad su mrtve tako da vlasnici ne moraju niti znati da ih pas ima. Isto vrijedi i za mačke. Mnoge od njih idu van, ali i mi možemo donijeti jajašca izvana na svojim cipelama. Psi i mačke mogu imati mekšu stolicu ili proljev, mršave, podriguju, kašlju i dlaka im je neuredna.
Kao što je već rečeno postoje mnogi unutarnji paraziti, a od njih su nam jedino okom vidljivi gliste i trakavice, ali postoji mnogo njih koji se mogu utvrditi jedino koprološkom pretragom ( pretraga fecesa) i također mogu uzrokovati velike probleme.


ASKARIDI

U ovu skupinu parazita spadaju Toxocara canis, Toxocara cati i Toxascaris leonina, a poznati su kao gliste. To su crijevni paraziti. Odrasle gliste su duge 5- 10 cm i bijele su boje. Ženka ispušta jajašca koja se fecesom šire u okolinu. Kada pas ili mačka progutaju jajašce, ono dolazi u crijeva gdje nastavljaju svoj razvoj. One tada prelaze u ličinke koje buše sluznicu crijeva i kroz trbušnju šupljinu putuju prema jetri ili do nje dolaze krvotokom. Od jetre krvotokom dolaze do pluća i tu ulaze u alveole, bronhe, traheju i na kraju dolaze do ždrijela, odakle gutanjem ponovno dospiju u crijevo gdje završavaju svoj razvoj i postaju spolno zrele.
U pasa jedan dio ličinaka ostaje u arterijskom krvotoku i dolaze do raznih mjesta u organizma gdje se učahure i tu mogu preživjeti godinama. Tokom graviditeta oko 42. dana pod utjecajem graviditeta one se aktiviraju i preko placente zaraze mladunčad, a kasnije se prenose i mlijekom.
U mačaka se mačići zaražuju mlijekom.
Ponekad su gliste vidljive u fecesu ili ispljuvku životinje, ali kako bi se potvrdila sumnja na invadiranost glistama potrebno je skupiti stolicu i napraviti koprološku pretragu. Koprološkom pretragom se stolica pregledava na prisutnost jajašca i utvrđuje o kojoj se vrsti askarida radi.
U stolici invadirane životinje nalazi se puno jajašaca, koja su jako otporna i mogu dugo preživjeti u okolišu i na taj način invadirati druge životinje. Zato je jako važno skupljati feces životinje i redovito dehelmintizirati pse.
I još jedno vrlo važna napomena- glistama se možemo zaraziti i mi, pogotovo naša djeca. Mnogi neuk vlasnici pasa puštaju svoje pse da obavljaju nuždu u pješčanicima, a dijete kao dijete stavlja ruke i na taj način se može zaraziti.

                                                    

 

ANKILOSTOMI

U ovu porodicu parazita spada Ancylostoma caninum, također glista, za razliku od askarida manja, bjelkasto- crvenkaste boje. On također parazitira u crijevu životinje, ali prikvačen za sluznicu crijeva i hrani se krvlju. Opće stanje životinje može biti jako poremećeno jer kod jakih invazija dolazi do jake anemije, pa se sluznice blijede, životinje su jako slabe, dehidrirane, javlja se ubrzano i plitko disanje. Također se javlja mučnina, povraćanje i proljev koji je često crn zbog progutane krvi.
Životinja  se može zaraziti na više načina. Štenad se inficira preko majčinog mlijeka i ličinke na taj način dođu u usnu šupljinu ili farinks te odavde krvnim žilama dolaze do plućih alveola, od tamo do ždrijela, gdje ih životinja proguta i na taj način dospiju u crijeva.
Psi se mogu zaraziti i peroralnim putem, dođu do crijeva i tu ostaju do spolne zrelosti, a jedan dio krvotokom dolazi do pluća, te ždrijela i budu progutane prilikom iskašljavanja. Jedan dio također može završiti začahuren u mišićima.
Moguć je i perkutani način invazije. Ličinke iz okoline probiju kožu, ulaze u krvotok te dolaze do pluća i ždrijela, te bivaju progutane. U crijevu se prikvače za sluznicu crijeva i spolno sazrijevaju.
Ovaj parazit se rijetko može naći u fecesu i ispljuvku, pa je potrebno također napraviti parazitološku pretragu.
Ljudi se također mogu zaraziti ovim parazitom i to peroralnim i perkutanim načinom.

                                         

 

TRAKAVICE

Trakavice su crijevni paraziti. One su pričvršćene za sluznicu tankog crijeva. One su ružičasto bijele boje, oblika trake, a mogu biti duge i do 2 m, tijelo im se sastoji od članaka. U zadnjim člancima nalaze se jajašca i njih otpuštaju, te oni fecesom dolaze u okolinu, kada se izbaci taj članak u području anusa mogu se naći ti članci koji su najčešće bijeli i veličine zrna riže. Često ti članci u životinja izazivaju svrbež, pa se životinja „sanjka“ po stražnjici i stalno liže analno područje.
Opće stanje životinje ne mora biti poremećeno, nego se može javiti samo iritacija u analnom području ili vlasnik može naći članke na dlaci.
Jedna od važnih trakavica je Dipylidium caninum. Ona za svoj razvoj treba posrednika a to je u ovom slučaju buha. Buhe se hrane jajašcima trakavice, koje onda u buhi sazrijevaju., a pas se invadira jedući buhu. Na taj način razvojni stadij trakavice dolazi u crijeva gdje se za njih prihvaća i tu nastavlja svoj razvoj.
Druge važne trakavice su Echinococcus granulosus i E. multilocularis, ali se rijeđe javlja pogotovo u gradskih pasa jer im kao posrednici služe biljožderi i mali glodavci. Da bi se pas zarazio mora doći u kontakt sa životinjom prijenosnikom koja u sebi ima rarazita i pojesti ju.
Kod trakavica rijetko su vidljivi ikakvi simptomi. Neki od simptoma koji se mogu javiti su pojačan apetit uz mršavljene, bolovi u trbuhu, proljev.
Ljudi se također mogu zaraziti trakavicama.

                                              

 

TRIHURIDE

U ovu porodicu spada parazit Trichuris vulpis. Još se zove i bičasti crv, jer im je jedan kraj jako tanak, a drugi jako debeo. Parazitira u debelom crijevu životinje. Životinja se zarazi peroralno, hranom i vodom koji su kontaminirani jajašcima. Jajašca dolaze u crijevu gdje rastu i prikvače se za sluznicu crijeva i hrane krvlju. Odrasli paraziti ispuštaju jajašca u feces koja na taj način izlaze i kontaminiraju okolinu.
Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom.
Simptomi ovise o jačini infestacije. Ukoliko se radi o malom broju parazita, klinički simptomi nisu prisutni. U jakih invazija javlja se krvavi proljev pun sluzi. Može se javiti i anemija te posljedično tome slabost životinje.

                                                 

           

 

GIARDIA spp.

Giardia spp. spada u protozoe i živi u tankom crijevu pasa i mačaka. Ona predstavlja jako veliki problem, pogotovo uzgajivačima koji imaju velike aglomeracije pasa. Tek se nedavno počela dijagnosticirati, tako da nije u potpunosti ni poznat njen razvojni ciklus. Pretpostavlja se da je jako veliki broj životinja zaražen Giardiom, ali da jako mali broj njih pokazuje kliničke simptome.
Životinja se zarazi kada pojede cistu u kojoj se nalazi parazit. U tankom crijevu cista se otvara i izlazi aktivni oblik parazita. On se pričvrsti za sluznicu crijeva, a razmnožava se prodiruči u nju. Makon mnogih dioba, ona oko sebe stvara cistu i izlazi van u lumen crijeva i fecesom u okoliš.
Većina infekcija prolazi bez simptoma. Ukoliko se javi ona se najčešće javlja u mladih životinja i očituje se proljevom koji može biti akutan, povremen ili kroničan. Stolica se najčešće sluzava do vodena, jako neugodnog mirisa. Životinja ima dobar apetit ali mršavi.
Kako bismo dijagnosticirali giardiozu potrebno je poslati stolicu na koprološku pretragu, ali se stolica mora skupljati tri dana, jer ciste ne izlučuju svaki dan.